Pero i njegov bicikl

petak, 04.12.2009.

Vožnja druga, oko Otočca

Ako Vam se ne da čitati, puno slika sa ove vožnje pogledajte ovdje.

Želje su te koje uništavaju čovjeka.
Nakon jučerašnje vožnje do Čanka i iskorištenja rodbinskog domaćinskog ugošćavanja, te nakon kupovine goriva u obliku jela i pila, već (ili tek) iza 8 krenuo sam na zapadni izlaz iz Otočca. Nakon prelaska starog kamenog mosta i prolaska pilane, skrenuo sam udesno prema mjestu Švica. Kako sam išao, odnosno vozio prema zapadu, još uvijek nisko, sunce mi je bilo iza leđa obilno osvjetljavajući prizore ispred mene. Tako mi se ljepota svježeg ljetnog jutra obilato, nesputano i raskošno prostirala ispred mene. Polako vozikajući uskom ali i asfaltiranom cestom bez ikakvog prometa, upijajući raskošnu igru svjetla i boja, teškom sam mukom se suzdržavao od sladostrasnog drhtanja plašeći se da mi kontrola upravljanja biciklom ne izmakne iz ruku (i nogu). Sva farmakološka i ina sredstva za smirenje i opuštanje ne uspijevaju ni mrvicu učiniti što učini jedno obično, svježe , planinsko osunčano jutro.
Sa desne strane ostavljam Švičko jezero da bi par stotina metara prešao preko starog kamenog mosta. Ispod mosta – ništa. Ovuda je nekad davno tekla Gacka. A onda su neimari bratstva i jedinstva probušili rupu u Velebitu kod Senja te preusmjerili Gacku prema toj rupi a sve s nakanom da snagu bistre u hidroelektrani „Senj“ pretvore u struju. Jer, bez obzira na čistoću i smaragdnost vode iz Gacke, žeđ za strujom je (bila) veća. Eto, zbog toga je stari kameni most ostao bez životne suputnice – rijeke. Pa kao i svi osamljeni starci nakon najljepšeg dijela života provedenih u zajedništvu s Njom, sada s sjetom broje dane pokušavajući naći smisao u besmislenim usamljenim staračkim danima.

Stari, usamljeni most preko ničega

Da tom mostu ti dani budu barem mrvicu lakši pomaže mu stara, napuštena hidrocentrala građena još u doba carske i kraljevske vlasti koja se iz Beča ispružila čak do ovih krajeva. U usporedbi s mostom čiji je integritet , bar fizički, bio cjelovito sačuvan, na žalost hidrocentrala je teškim prošlim životom bila dobrano obogaljena. I tako dvoje staraca uz pomoć povjetarca kao kurira, razmjenjuju nostalgične priče o nekim davnim prošlim i boljim vremenima. Čine to tiho, polako i diskretno, pa nama dvonošcima treba puno vremena provedenog u strpljivom miru da gledajući ih počnemo pomalo hvatati prvo pojedine riječi a potom i cijele rečenice. I što ih tako duže slušam, sve sam manje siguran u istinitost stava da nam je danas super a da je nekad bilo grozno. I da svaki trenutak ima svoju ljepotu i svoju grozotu, a naš je izbor što od tog dvoje gledamo.
Stara, usamljena elektrana bez vode

I konačno po izlazu iz Švice počinje pravi uspon i traje sve do skretanja u Kuterevo. U tom Ličkom selu se nalazi znano sklonište za medvjed(ić)e, koje kad dođu k sebi duhom i tijelom puste u Ličke šume. U prvi tren pojavi se želja za posjetom te, sada već, turističke znamenitosti ovog kraja, no kad vidjeh koliko je sati i koliko sam kilometara prešao, moja se poslovna politika današnje vožnje korjenito promjeni.
E, sad se vraćam prvoj rečenici ovog izvještaja. Dakle, sinu sam obećao večeras iza pola osam izlazak na pivo u Tkalčičevoj ulici u Zagrebu (za one koji ne znaju, stara elitna ulica u centru grada ujedno i centar „ludog“ provoda u Zagrebu). da bi to ispunio, današnju vožnju biciklom bi trebao završiti max do pola šest. A to znači da sad već (u pola 10 ujutro) kasnim skoro jedan sat. Stoga sam podijelio (u mislima) današnji put u etape i zacrtao si vrijeme međuprolaska, ne bi li ipak na kraju ispunim planirano vrijeme završetka vožnje.
I tako mi se, između ostalog, daljnja vožnja svela (i) na trku s vremenom. Ta trka je izgledala kao trka magarca (ja) za mrkvom (vrijeme). Na svaku etapu sam dolazio s 20 do 30 minuta zakašnjenja, za koliko se na kraju pomaknuo i izlazak na pivo u Zagrebu. Ali smo pivo (točnije više njih) ipak popili. Danak svemu tome je bila odgoda posjeta svetištu Majke Božje koje je bilo daleko iznad Krasna, kao i kupanje u moru. Ono što sam dobio, izašlo je na vidjelo na slijedećim vožnjama, a to je veća kondicionalna spremnost, tako da sam počeo voziti i uzbrdice koje bih ranije obavezno propješačio.
Moram napomenuti izuzetni ljepotu krajeva kroz koje je cesta prolazila, a oduševljenje je pojačavalo i (skoro) apsolutni nedostatak prometa. Mada su uzbrdice (a srećom i nizbrdice) današnje vožnje bile znatne.

Ljepota Velebita s Ličke strane

I tako sam se, uz sada već dobrano toplo sunce, popeo na prvi od današnjih prijevoja i odmorio dušu i tijelo pred spust na Krasno polje.U početku spust prolazi kroz bukovu hladovinu, da bi potom prolazio kroz više zaselaka prije samog polja. Pri tome je cesta, kada ide izvan zaselaka, bila dovoljno široka da je po sredini bila našminkana crtom, no dolaskom do naselja, cesta se skupila kao majica oprana na krivoj temperaturi, ne bi li se nekako provukla naprijed. Kako toj našoj cesti, zbog uskog provlačenja, nije bilo do šminke, crta po sredini jednostavno nije povučena.

Krasan pogled na Krasno polje

I konačno sam se spustio u polje. Do samog mjesta Krasno ima dobar kilometar, no dobrodošlicu putniku-namjerniku želi raskošna kućica u cvijeću – oličenje snova svakog dobrostojećeg konzumenta čiji povratak u prirodi je nazamisliv bez sigurnosti koju pružaju tekovine civilizacije
Kućica u cvijeću, trava oko nje

Nakon popijenog (hladnog) piva, iz Krasnog mi slijedi dobrana uzbrdica od (bar) 4 km, koja pri kraju se svodi na krivudavo gore-dolikanje. Iz jedne od gore-dolje-lijevo-desno krivine naletjeh na putara u obliku male pričice koja je nezainteresirano stajala na sred ceste. Bila je toliko ravnodušna prema meni, da mi je bez ikakvog pogovora dozvolila da je prenesem kraj ceste. Ganulo me je to povjerenje, pa sam je odveo na piće u obliku jednog čepa vode, te pozdravivši se s njom, nastavio dalje. Dobar glas (i o meni) se daleko čuje i putuje brže od mene, pa me tamo dalje, čuvši za moje dobro djelo prema domorocima ovog kraja, s nestrpljenjem čekao – jedan prometni znak. Ali ne bilo kakav, nego ona koji trenutno okrijepi tijelo i razgali dušu svih nas biciklista – Opasna nizbrdica.
Putar Velebitski

Najljepši prometni znak za bicikliste

Prvo je bio poduži odmor, prvo tijela a zatim duše. Dakle, to su oni konteptualni odmori, kad se popnemo na vrh/prijevoj, a prije (dužeg) spusta. Nakon smirivanja tijela i duše, slijedi skeniranje okolice svim raspoloživim osjetima, za koje se vrijeme u moždanim vijugama stvara kakofonija razno-raznih komentara/utisaka nastalih vanjskim podražajima navedenih osjeta, pa tupo zurenje ispred sebe u nevidljivu točku što lebdi iznad tla istovremeno s blaženim izrazom na licu (kao da sam upravo pojeo pseći kolačić), namjerno odgađajući daljnji put iako i tijelo i duša već dobrano sladostrasno trepere u nestrpljivom iščekivanju maksimalnog užitka.
Moreeee!!!

I konačno, krećem na let na drug(ačij)i svijet. Ispred mene je 15-tak km bez pedaliranja, gdje cesta ide nizbrdo, pa nizbrdo, pa nizbrdo…. I čini se nikad kraja. Krivudava je, s oštrim zavojima, čestim lakat-krivinama, tako da je kočenje intenzivno. Stajem i opipom provjeravam temperaturu felgi. Skoro se opekoh. Vadim bidon s vodom i pokušavam ohladiti i felgu a i moju zabrinutost da bi mi se gume mogle oglasiti s jednim gromoglasnim BUM. Tren zatim mahnem rukom tješeći samog sebe (kad već nemam nekog drugog da to radi umjesto mene) da mi je zabrinutost pretjerana i neopravdana (da li je !?) te se prepuštam užicima koje u meni izaziva okolina.
Spuštajući se, drveće koje je na početku činilo (po)gustu šumu, postaje rjeđe, tanje i niže, zelena boja okoliša postupno popušta sivoj boji stijena, a oštri planinski zrak postupno postaje topliji, da bi prešao u područje vrućeg istovremeno pri pojavi zbornog pjevanja zrikavca svud oko mene. Spustio sam se s planine u (pri)mor(j)e.

Spust u Sv. Juraj

Što još reći o tom spustu!? Serpertine, krivine, podzidi, ponori s duplim branicima, pogledi gore, dolje, lijevo, desno – a samo imam dva oka. Jednostavno, k'o to nije probao, badava objašnjenja. Uglavnom, to su trenuci kada raj vrlo, vrlo vrlo blizu dođe planeti zemlji.
I konačno, ovo duuugačko spuštanje završava izlazom na Jadransku magistralu, gdje skrećem desno prema Senju. Taj grad, prepoznatljiv po utvrdi Nehaj se uočava u daljini iako do njega ima 10-tak km. Na magistrali je izostanak očekivane gužve (recesija ipak čini svoje) tako da mi vožnja širokom krivudavom cestom postaje skoro ugodna. Kažem skoro, jer dotadašnja konzumacija razno-raznih tekućina dobrano mi je isprala želudac, pa me (odjednom!?) spopala glad. Iako sam bio voljan se počastiti obilatim ručkom u nekom restoranu, u 10-tak km naiđoh na samo jedan takav objekt. A do njega se trebalo popeti preko 50-tak stepenica, a bicikl ostaviti dolje usamljenim (već se uplašio postojanjem takve mogućnosti), bez ijedne od tri moguće stvari koje (bar jedna od njih) moraju stalno počivati na njemu :ili moja guza, ili moja ruka ili moj pogled. I tako od moje velikodušne nakane da svojim skromnim doprinosom potpomognem ovogodišnju bilancu hrvatskog turizma, ne bi ništa. Nastavljam vožnju sa utješenim biciklom i sa pobunom u želucu (GLADAN SAM!!!). Usput stajem i fotićem bilježim naše lijepo plavo more, eto da svojoj ljubljenoj životnoj suputnici donesem bar nešto s mora (komentar je bio : I nisi se (o)kupao!!!????)

Iskušenje za ljubitelje kupanja

Na ulasku u Senj, prije navedene tvrđave, skrećem desno zaobilaznicom čime štedim spuštanje i ponovno penjanje kao i vrijeme (kasnim 20 minuta), ali si uskraćujem obilazak grada (drugi put). Došavši do izlaska iz grada i ne našavši ne samo objekt društvene prehrane, nego ni trgovine, sjedam u hladovinu birtije na kraju grada i uz pivo za ručak konzumiram rezerve za crne dane kupljene jutros u Konzumu Otočačkom. Pri tom „raskošnom“ objedu promatram vratnik u plavoj izmaglici. Do njega imam oko 14 km po hipotenuzi i oko 700 m po okomitoj kateti. A vremena (tako) malo.
Pogled na prijevoj Vratnik iz Senja

Pola od tih 14 km ide blagom uzbrdicom krivudajući uz neki potok koji to (valjda) postaje u rano proljeće, a sada je samo suha Suvaja. Da mi to penjanje ostane u „ugodnoj“ uspomeni pobrinuo se blagi maestral puhajući mi u leđa. Eto, čovjek svačemu nađe zamjerku, pa tako i ja sada vjetru u leđa. Taj vjetar je bio toliko blag da je posljedica njegovog daškanja bila da – nema ni daška vjetra. Naime, vjetar mi je puhao u leđa taman tolikom brzinom kojom sam vozio tako da od kretanja zraka oka mene – ništa. Kako je bilo negdje oko 3 poslije podne u žarko mediteransko sunce, znoj s lica mog (a i s ostalih dijelova tijela) tako je curio da je postojala mogućnost oživljenja ove Suvaje pored mene k'o u nekim zlatnim (ranim) proljećima.
Uz Suvaju, uz blagi vjetar u leđa i uz 35 u hladu

I tako u znoju lica svog došao sam do prve od 125 435 serpertina koliko mi je izgledalo da imam do vrha prijevoja. Iz te prve serpertine – restoran sa debelom hladovinom. Eto ti ga na! Sad kad sam sit, eto restorana. Istini za volju, znao sam za njega od ranije (super dobra klopa) ali nisam siguran da bi onako gladan izdržao do njega. Ipak sam stao, i u hladovini se osvježio hladnim pićem, ohladio tijelo i dušu i krenuo dalje. Ili mi je taj odmor (ili piće) upalio neki dodatni turbo pogon, ili je uspon, pored serpertina bio blaži, uglavnom sam vozio i vozio i vozio…. Često sam stajao da popijem guc dva tekućine. Borovina se na ovom drugom djelu uspona (sa serpertinama) dobrano približila cesti, tako da sam često vozio po hladovine (o, koje li sreće). I onda, nekih kilometar i pol prije prijevoja – izvor.
Spas u zadnji čas - izvor

Sagrađen još u doba carske i kraljevske vlasti iz dalekog Beča, nesebično je darivao svakom putniku-namjerniku, koji mu posveti tren-dva svog vremena, obilnu hladnu vodu. Boljom i od najboljeg hladnog piva. Dok sam uživao u raskoši njegovog gostoprimstva, izvor mi je u povjerenju šapnuo da je sve manje i manje u prilici ugostiti navedene putnike-namjernike, jer ovi uz pomoć današnjih prometala tako projure pokraj njega da ga mnogi i ne primijete a kao li da se zaustave. I sam sve teže i teže nalazim opravdanje za tu današnju sumanutu žurbu, pa u želji da ga bar malčice utješim obećah ponovni posjet do godine. Učinilo mi se da je mrvicu vedriji nakon tog mog obećanja. A ja opet proživih ugodu dobrog djela, pa makar to bilo prema jednom izvoru i makar to bilo u obliku obećanja. Nastojat ću ispuniti to obećanje.
I konačno – VRH. Okrenuh se prema Senju gdje u izmaglici dolje ispod opet ugledah kulu Nehaj. Uspi sam

I am on Top of the World

Opet sam se vratio u osvježavajuće oštru planinsku klimu, koja je s blagom nizbrdicom opet mojim čulima vratila onu nirvanu užitka vožnje na biciklu. (Opet) Divota!
Do Otočca, nakon spuštanja s Vratnika prolazim kroz selo zanimljivog imena (Brlog), zatim kroz duuugačko Kompoljsko polje s istoimenim selom. Kao posljednje iskušenje mom tankom strpljenju ispred Otočca se ispriječio uspon od nekih 2 km, a zatim uz spust ulazak u Otočac.
Ovo je bila vožnja koja se mora (barem još jednom) ponoviti.


Sad, kad ste sve pročitali, slike pogledajte ovdje.

04.12.2009. u 19:34 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari

Komentare bilo koje vrste, molim pošaljite na
pero.dupcek@gmail.com

Neke od ovih putopisa na Engleskom jeziku možete vidjeti ovdje.

Retro

Priča Prva: The First Time Ever My Bike Saw The Camera
O prvom biciklu i prvoj slici prvog bicikla (godina 1982)

Priča Druga: Dan kad se rodila ideja
O mjestu, okolnostima i duhovnom stanju naratora pri rađanju ideje o vožnji bicikom na more (godina 1983)

Priča Treća: Prvi put na more biciklom
O ostvarenju ideja rođene u Priči Drugoj i zašto najbolje ali i najbolnije učimo na svojim greškama (godina 1984)

Priča Četvrta: Tara i most na njoj
Pod kojim okolnostima je vaš narator doživio jedan od dva naj trenutka života svog (godina 1985)

Priča Peta: Prvi put s curom na more
Kako je izgledala romantika oko mene, oko nje i oko bicikla 1986 godine

Priča šesta: Medeni mjesec 1987
Najmedeniji od svih Medenih mjeseca, jer je začinjen posebnim začinom - biciklom

Priča Sedma : Vršič 1990
Biciklom na 1611 metara nad morem

Priča Osma : Sa sinom preko Velebita 2000
Kako je pokušaj. da tata i mama sina uvedu u ljepote biciklizma, počeo kao u raju a završio kao u paklu

Vožnj(ic)e dnevne

Vožnja prva s ljetovanja 2009
O obilaskuTrogira i o požaru na Čiovu

Vožnja druga s ljetovanja 2009
O vezi između onog odlaska na more prije 42 godine i ovog danas, te kakve veze ima željeznica s tim

Vožnja treća s ljetovanja 2009
Kako sam krenuo na izvor rijeke Jadro, a završio na ćevapima u Splitu, vozeći preko Klisa i Kliške utvrde

Vožnja prva oko Otočca
Preko Vrhovina i Korenice, pa poreko Krbave prtenim putem (uz strah od medvjeda) do Čanka i povratka u Otočac (07/2009)

Vožnja druga oko Otočca
Zašt je Krasno polje krasno, po čemu su posebni putari ovog kraja, zašto sam hladio točkove, kako sam se popeo na Vratnik i zbog čega/koga sam se žurio u Zagreb (07/2009)

Petak Trinaesti
Kako sam iz skupine biciklista koji ĆE pasti, prešao u skupinu biciklista koji SU pali

Imotski Omiš 2010
Kako sam prije 28 godina krenuo, a sada završio putovanje i kako sam ispucao preko 300 snimaka foto-aparatom i to u jednom danu


Una 2009
Zašto su je stari Rimljani zvali Jedna i Jedina - Una

Priča iz Požeškog kraja
Kako izgleda grad u kojem živim i kako treniram duh i tijelo za vožnje po bijelom svijetu


Jankovac 2011
Obilazak Papuka sa posebnim osvrtom na Jankovački slap

Ružica Grad 2011
Rutinska vožnja Kutjevo - Orahovica - Kutjevo sa nerutinskim dodatkom grada iz naslova

Derventski vašar
Priča o sretnom djetinjstvu sa neočekivanim završetkom

Buško Blato 2008
Obilazak najvećeg Bosanskohercegovačkog jezera

Okolo Psunja 2012
Obavezna vožnja po Požeškom kraju (i okolici), barem jedanput u sezoni

Okolo Splita 2012
Turistički obilazak Splita i okolice, posebno zanimljiv nama, kontinetalcima

Bjelolasica - Kapela 2008
Od Ogulina preko Bjelolasice, Drežnice, Jezerana i Kapele u Ogulin

Slovenija 2007
Putovanje po Sloveniji na kojemu sve što je moglo zabrljati zabrljalo je

Viseći most
Povratak na viseći most preko rijeke Ukrine nakon 45 godina

Okolo Vučjaka 2013
Obilazak brda za kojeg sam čuo još u osnovnoj školi

Marija Bistrica 2009
Preko Sljemena do velikog Marijinog svetišta

Manje o biciklu, a više o strahu
Priča o jednom strahu, pobijeđenom na kraju

Žumberak - Plešivica 2015 I dio
Prvi dio - po Žumberku i do Jastrebarskog

Žumberak - Plešivica 2015 II dio
Drugi dio - po Plešivici

Graditelj svratišta I dio
Svratište je nekad bilo na Turiji a sad je samo prijevoj, a zašto je tako interesantno pogledajte ovdje

Graditelj svratišta II dio
Nastavak priče o prijevoju Turija

Karolina I dio
O jednoj od cesta kroz Gorski kotar

Karolina II dio
Drugi dio priče o cesti Karolinom nazvanoj

K potomstvu u metropolu 2017 I dio
Prvi dio priče o jednodnevnom putovanju u metropolu uz pomoć vlaka

K potomstvu u metropolu 2017 II dio
Drugi dio priče o jednodnevnom putovanju u metropolu uz pomoć vlaka

Arizona 2017
Obilazak biciklom tržnice Arizona u Bosni

Jankovac 2019
Preko Planine Papuk prašnjavom cestom do Jankovca, a potom od Orahovice opet preko Papuka

Istra 2020 - I dio
Prvi dio priče o Istri kakvu do sada nisam znao

Istra 2020 - II dio
Drugi dio priče o Istri kakvu do sada nisam znao

Vožnje višednevne

Jajce 2010
Zašto me to mjesto zove k sebi više od 40 godina, kako ipak nisam išao sam, i zašto ljeti po žarkomu suncu Bosna izgleda tako lijepa

Krk-Delnice 2007
Što se dobije kad se kombiniraju bicikl i vlak

K potomstvu u metropolu 2008
Prvo u nizu putovanja do svog potomstva, koje je na fakultetu, iz Požege u Zagreb

K potomstvu u metropolu 2009
Drugo putovanje do potomstva u Zagreb, i kako sam pokisnuo i duhom i tijelom

K potomstvu u metropolu 2010
Treće putovanje do potomstva u Zagreb i prvo samostalno noćenje u životu

K potomstvu u metropolu 2011 I dio
Četvrto putovanje do potomstva u Zagreb I dio

K potomstvu u metropolu 2011 II dio
Četvrto putovanje do potomstva u Zagreb II dio

Međugorje 2005 I dio
Biciklirati hodočašće ili hodočastiti bicikliranjem - prva četiri dana

Međugorje 2005 II dio
Biciklirati hodočašće ili hodočastiti bicikliranjem - peti šesti dan


Međugorje 2005 III dio
Biciklirati hodočašće ili hodočastiti bicikliranjem - zadnja četiri dana

Vukovar 2007
Posjet gradu heroju uz malu pomoć prijatelja vlaka


Ivankovo 2012
Od Požege preko jezera Borovik do Ivankova i nazad

Virovitica 2012 prvi dan
Od Virovitice do Požege

Virovitica 2012 drugi dan
Od Požege do Virovitice

Očevija 2013 I dio
Prvi dan Brod - Posavski Podgajci i drugi dan Posavski Podgajci - Modračko jezero

Očevija 2013 II dio
Treći dan Modračko jezero - Očevija i četvrti dan Očevija

K potomstvu u metropolu 2014 I dan
Prvi dan puta u Zagreb 2014

K potomstvu u metropolu 2014 II i III dan
Drugi i treći dan puta u Zagreb 2014

Krk - Gorski Kotar 2014 I dan
Prvi dan vožnje po otoku Krku

Krk - Gorski Kotar 2014 II dan
Drugi dan vožnje po otoku Krku

Krk - Gorski Kotar 2014 III dan
Treći dan vožnje umjesto na otoku Krku, bio je po Gorskom Kotaru

Đakovo - Aljmaš 2014 I dan
Prvi dan hodočašća Požega - Aljmaš

Đakovo - Aljmaš 2014 II dio
Drugi dan hodočašća Požega - Aljmaš

Međugorje 2014 dan 02-08
Prvi dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 03-08
Drugi dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 04-08 i dan 05-08
Treći i četvrti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 06-08
Peti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 07-08
Šesti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 08-08
Sedmi dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 09-08 i dan 10-08
Osmi i deveti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 13-08
Nakon dva dana odmora, slijedi priča o dvanaestom danu velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 14-08 i dan 15-08
Trinaesti i četrnaesti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 16-08 i dan 17-08
Zadnja dva dana velikog putovanja

Sombor Subotica 2015 I dan
Prvi dan putovanja Vojvodinom

Sombor Subotica 2015 II dan
Drugi dan putovanja Vojvodinom

Sombor Subotica 2015 III dan I dio
Prvi dio trećeg dana putovanja po Vojvodini

Sombor Subotica 2015 III dan II dio
Drugi dio trećeg dana putovanja po Vojvodini

Sombor Subotica 2015 IV dan
Četvrti dan putovanja Vojvodinom

Sombor Subotica 2015 V dan
Peti dan putovanja Vojvodinom

Sam u ljeto 2015-to I dio
Prvi dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Sam u ljeto 2015-to II dio
Drugi dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Sam u ljeto 2015-to III dio
Treći dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Sam u ljeto 2015-to IV dio
Četvrti dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Sam u ljeto 2015-to V dio
Peti dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Od Kravice do Hvara I dio
Prvi dio putovanja od slapa Kravica na Trebižatu do Sućuraja na otoku Hvaru

Od Kravice do Hvara II dio
Drugi dio putovanja od slapa Kravica na Trebižatu do Sućuraja na otoku Hvaru

Od Kravice do Hvara III dio
Treći dio putovanja od slapa Kravica na Trebižatu do Sućuraja na otoku Hvaru

Krasno između 20 godina I dio
Prvi dio priče o dvije vožnje istim putem sa vremenskim razmakom od 20 godina

Krasno između 20 godina II dio
Drugi dio priče o dvije vožnje istim putem sa vremenskim razmakom od 20 godina

Otok Hvar, drugi pokušaj - I dio
Prvi dio priče o drugom pokušaju vožnje preko otoka Hvara

Otok Hvar, drugi pokušaj - II dio
Drugi dio priče o drugom pokušaju vožnje preko otoka Hvara

Otok Hvar, drugi pokušaj - III dio
Treći dio priče o drugom pokušaju vožnje preko otoka Hvara

Belišće 2018 - I dio
Prvi dio dio priče iz Slavonskog kraja

Belišće 2018 - II dio
Drugi dio dio priče iz Slavonskog kraja

Knin - Split I dio
Prvi dio priče o posebnom putovanju godine 2020-te

Knin - Split II dio
Drugi dio priče o posebnom putovanju godine 2020-te

Knin - Split III dio
Treći dio priče o posebnom putovanju godine 2020-te

Knin - Split IV dio
Četvrti dio priče o posebnom putovanju godine 2020-te

Una - Uvod i prvi dan 2019
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Drugi dan, povratak i nakon povratka, 2019
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Opet prvi dan 2021
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Opet drugi dan 2021
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Treći dan
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Četvrti dan
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Peti dan, I dio
Priča o rijeci Uni, peti dan I dio

Una - Peti dan, II dio
Priča o rijeci Uni, peti dan II dio

Una - Šesti dan, I dio
Priča o rijeci Uni, šesti dan I dio

Una - Šesti dan, II dio
Priča o rijeci Uni, šesti dan II dio

Gorski Kotar - Prvi dio
Prvi dio trodnevne vožnje po Goskom Kotaru 2021 godine

Gorski Kotar - Drugi dio
Drugi dio trodnevne vožnje po Goskom Kotaru 2021 godine

Gorski Kotar - Treći dio
Treći dio trodnevne vožnje po Goskom Kotaru 2021 godine

Gorski Kotar - Četvrti dio
Četvrti dio trodnevne vožnje po Goskom Kotaru 2021 godine

Varaždin - Prvi dio
Prvi dio priče o vožnji kroz Mariju Bistricu, Varaždin i Varaždinske Toplice

Varaždin - Drugi dio
Drugii dio priče o vožnji kroz Mariju Bistricu, Varaždin i Varaždinske Toplice

Ljubljana 2022 - Prvi dio
Prvi dio priče o trodnevnom putovanju po Sloveniji

Ljubljana 2022 - Drugi dio
Drugi dio priče o trodnevnom putovanju po Sloveniji

Ljubjana 2022 - Treći dio
Treći dio priče o trodnevnom putovanju po Sloveniji

K potomstvu u metropolu 2022 - Prvi dio
Prvi dio priče o putovanju do potomstva

K potomstvu u metropolu 2022 - Drugi dio
Drugi dio priče o putovanju do potomstva

Ilok - Prvi dio
Prvi dio priče o putovanju od Vinkovaca do Iloka i nazad

Ilok - Drugi dio
Drugi dio priče o putovanju od Vinkovaca do Iloka i nazad

Gradačac, Gračanica I dio
Prvi dio priče vožnje oko brda Trebova(c)

Gradačac, Gračanica II dio
Drugi dio priče vožnje oko brda Trebova(c)

Blidinje I dio
Prvi dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje II dio
Drugi dio priče o najvećem putovanju u 2013. godini

Blidinje III dio
Treći dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje IV dio
Četvrti dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje V dio
Peti dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje VI dio
Šesti dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje VII dio
Sedmi dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje VIII dio
Zadnji dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini